Novosti

19. lipnja je Medjunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u sukobima.

19.06.2021. 19. lipnja je Medjunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u sukobima. Opca skupština Ujedinjenih naroda proglasila je ovaj dan kako bi se podigla svijest javnosti o potrebi da se stane na kraj seksualnom nasilju koje se dogadja za vrijeme oruzanih sukoba te kako bi se iskazala pocast zrtvama seksualnog nasilja i svima onima koji su posvetili svoj zivot sprjecavanju ove vrste nasilja. Ovaj datum izabran je zbog toga što je na isti datum 2008., Vijece sigurnosti UN-a u rezoluciji 1820 osudilo seksualno nasilje kao taktiku ratovanja i proglasilo ga preprekom u izgradnji mira. Izraz „seksualno nasilje u sukobima" odnosi se na silovanje, seksualno ropstvo, prisilu na trudnocu, prostituciju, pobacaj, prisilnu sterilizaciju, prisilni brak ili bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja slicne tezine proveden protiv zena, muskaraca, djevojcica ili djecaka koji je direktno ili indirektno povezan s nekim sukobom.

Postoji osnovana zabrinutost da se zbog straha i drustvene stigme velika vecina zrtava seksualnog nasilja ne usudi prijaviti ovu vrstu nasilja. Pretpostavlja se da za svaki prijavljeni slucaj silovanja povezanog s nekim sukobom, 10 do 20 slucajeva prodje neprijavljeno.

U Hrvatskoj je Zakon o pravima zrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu u primjeni od 18.06.2015., od kada je zanemarivo malo napravljeno u obavjestavanju javnosti, posebno prezivjelih, o postojanju i svrsi Zakona. Naprotiv, diskriminatorna rasprava o cilju i svrsi vec u procesu donosenja ovog Zakona imala je odbijajuci efekt za zrtve te je posljedica bila da je prijavljen manji broj silovanja/seksualnih zlostavljanja. Zbog nezalijecene traume ili straha da ce u društvu ili obitelji biti osudjivane i obiljezene, zrtve vrlo cesto sute pa zlocini ostaju neprijavljeni, a pocinitelji nekaznjeni.

Ovaj je Zakon imao za cilj unaprijediti standarde ostvarivanja prava osoba, u najvecem broju zena koje su silovane i seksualno zlostavljane u ratu. Zakonom se, uz ostala prava, osigurala mjesecna financijska podršku prezivjelima te im se dodijelio iznos jednokratnog materijalnog obestecenja kao odgovor na propust drzave i drustva u njihovoj zastiti i ostvarivanju prava u proteklih dvadeset godina.

Socioloska studija "Procjena broja žrtava seksualnog nasilja tijekom Domovinskog rata na području Republike Hrvatske i optimalni oblici obestecenja i podrsku zrtvama", UNDP, iz prosinca 2013., dosla je do procjene da bi se broj zrtava tezih oblika seksualnog nasilja u Hrvatskoj mogao kretati između 1.500 i 2.200 osoba.

Zbog odbijajuceg efekta prema zrtvama, a prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, od dana stupanja na snagu Zakona, Ministarstvo je zaprimilo ukupno 272 zahtjeva za stjecanje statusa zrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i ostvarivanje prava koja proizlaze iz Zakona. Do kraja 2020., Povjerenstvo je donijelo 256 rjesenja, od toga 173 pozitivnih i 76 negativnih. U 6 predmeta doslo je do obustave/odbacaja upravnog postupka. Ministarstvo nadalje izvjestava da je do kraja 2020. godine ostalo nerijesenih 16 zahtjeva iz 2019. i 2020. godine.

Navedeni podaci ukazuju da je zahtjeve za stjecanje statusa zrtava seksualnog nasilja podnijelo tek oko 12 posto od procijenjenih zrtava ovog zlocina, od cega je gotovo trecina zahtjeva odbijena.

U dijelu odbijenih zahtjeva vidi se daljnja diskriminacija u primjeni zakona jer se pogrešno ocjenjuje koje je podrucje Republike Hrvatske bilo pod izravnim oruzanim sukobom, odnosno u uzrocnoj vezi s oruzanim sukobom. Tako se dijelovi teritorija RH koji su bili pod kontinuiranim uzbunama gotovo cijelu kalendarsku godinu ili duze proglasavani dijelovima teritorija koji nisu u izravnim oružanim sukobima. U jednom takvom slucaju radilo se o gradu koji je bio pod kontinuiranim uzbunama 1261 dan te je na njega baceno vise desetaka tisuca različitih ubojitih projektila.


Restriktivna primjena ovog zakona uzrok je duboke zabrinutosti obzirom da praksa ukazuje da sve zrtve silovanja nemaju ista prava, te da nadlezno Ministarstvo donosi rjesenja kojima se neke zene, zrtve silovanja, diskriminira i onemogucuje im se ostvarivanje prava. Obzirom da ovo nije jedini slucaj, vec se isti obrazac nazakonitog odbijanja zahtjeva vec vise puta ponovio, time se uspostavlja praksa po kojoj zrtve seksualnog nasilja ne mogu ostvariti prava po ovom zakonu - ako su pocinitelji pripadnici HV i redarstvenih snaga.

Restriktivna primjena zakona koja nije u vezi sa smislom njegova donosenja, dodatno je udaljila doneseni zakon od osoba u ciju je korist donesena. Zrtave koje su se s povjerenjem obratile nadleznim tijelima, dosle su u situaciju da moraju pokretati sudske postupke ili se obracati ustavnom sudu, sto sigurno nije bio smisao i svrha zakona.


Stoga zahtijevamo od Vlade RH i nadleznog Ministarstva branitelja da zaustavi diskriminaciju, osigura svim zrtvama pravo na obestecenje i rehabilitaciju i tako pridonese stvaranju opce atmosfere u drustvu koja na jednak nacin prepoznaje i postuje zrtve stradale u ratu.

Ostvarenje reparacija osoba koje su prezivjele seksualno nasilje u ratu treba biti praceno i nastojanjem cijeloga drustva u prepoznavanju problema i borbe protiv stigmatizacije i sekundarne viktimizacije osoba koje su prezivjele nasilje i clanova/clanica njihovih obitelji. Preduvjet za ucinkovitu primjenu ovog zakona je informirati javnost o problemu seksualnog nasilja u ratu. Prije svega potrebno je informirati zrtve, a onda sustavnim i zajednickim djelovanjem svih nadleznih institucija, drzavnih tijela i civilnog drustva postići zeljenu razinu pravde i ojačati mogucnost procesuiranja pocinitelja. Bez navedenog nije moguce ostvariti cilj koji je zakonodavac naveo prilikom donosenja samog Zakona a to je da će "zakonskom zastitom osobama biti omogucena ponovna integracija u drustvo u kojemu ce od stigme „silovanih" preko „zaboravljenih" u drustvu, ojacanom psihosocijalnom i novo uvedenom materijalnom pomoci ponovo steci osjecaj pripadanja, zastite i vjere u sustav."

Sve navedeno upucuje da je potrebno provesti evaluaciju primjene zakona i sustinski ponovno preispitati i poboljsati odnos prema zrtvama silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja u ratu.

 

› arhiva novosti