Novosti

Tematska sjednica u Saboru

19.10.2018. Centar za zene zrtve rata  - ROSA u suradnji s Odborom za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora odrzao je u srijedu tematsku sjednicu s temom: „Suzbijanje problema trgovanja zenama".

Na sjednici su sudjelovali clanovi i clanice Odbora, clanice mreze PETRA (Mreza za Prevenciju i eliminaciju trgovanja zenama u svrhu seksualnog iskoristavanja), clanovi Operativnog tima za suzbijanje trgovanja ljudima, kao i brojni strucnjaci, predstavnici drzavnih institucija i organizacija civilnog drustva.

Predstavnica Centra za zene zrtve rata Nela Pamukovic naglasila je kako trgovanje ljudima predstavlja jedan od najtezih oblika krsenja ljudskih prava i oblika diskriminacije zena. Nadalje, iznijela je stav da se ne smije dopustiti legalizacija prostitucije buduci da su trgovanje zenama i prostitucija usko povezani. Legalizacijom prostitucije postiglo bi se normaliziranje jednoga ekstremnog oblika nasilja i seksualne diskriminacije. Umjesto progona i kaznjavanja, zenama u prostituciji treba pruziti pomoc i podrsku. Istaknula je kako su neophodne promjene zakona i uvodjenje kaznene odgovornosti za kupovanje seksualnih usluga. Sad se zakonski kaznjava zene, dok korisnici seksualnih usluga koji stvaraju potraznju, prolaze nekaznjeno i ostaju potpuno nevidljivi.

Davor Derencinovic, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i član GRETA-e - Nezavisne skupine strucnjaka za provedbu Konvencije za djelovanje u borbi protiv trgovanja ljudima Vijeca Europe, govorio je o nadzoru nad provedbom navedene Konvencije i pojasnio nacin rada u mrezi GRETA. Upozorio je vaznost interdisciplinarnog pristupa u rjesavanju ovoga slozenog problema. Profesor Derencinovic upoznao je sudionike s presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. M. protiv Republike Hrvatske zbog povrede odredbe clanka 4. Europske konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, Europski sud za ljudska prava proglasio je Republiku Hrvatsku krivom jer u kaznenom postupku nije temeljito istrazila sumnje u slucaju prisiljavanja na prostituciju, zbog cega tuziteljici S. M. mora isplatiti odstetu za pretrpljenu neimovinsku stetu. Rijes je o presedanu jer je Hrvatska po prvi puta proglasena krivom zbog krsenja odredbi o zabrani ropskog rada i iskoristavanja, a Sud je iskoristavanje u svrhu prostitucije povezao s trgovanjem ljudima u okviru clanka 4. Konvencije. Nadalje je profesor Derencinovic govorio o glavnim izazovima prilikom suzbijanja trgovanja ljudima kao sto su: otezana detekcija i pitanje identifikacije zrtve bez cega se ne može pruziti pomoc i zastititi zrtvu (to je obveza drzave, buduci da nije realisticno ocekivati da ce se zrtva sama identificirati zbog straha, neinformiranosti i sl.). Znacajan problem je i nedostatak edukacije na svim razinama. Budući da je kod zrtava cesto prisutan PTSP, pristup i odnos prema zrtvi veoma je vazan kako bi se izbjeglo daljnje traumatiziranje zrtve. Ponekad se kod sluzbenika javlja i problem stereotipa - sklonost da se krivica i odgovornost pripisuju zrtvi, posebno ako se radi o prostituciji. Nadalje, ne postoji evaluacija nacionalnih programa, tu su i administrativni problemi, kadrovska pitanja i slicno.

Danijela Gaube, pomocnica ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, navela je kako je Republika Hrvatska od 2002. godine pristupila izgradnji sustava suzbijanja trgovanja ljudima, te je u tu svrhu ratificirala najznacajnije medjunarodne dokumente na ovom podrucju kao što su Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i pripadajući protokoli: Protokol za sprjecavanje, suzbijanje i kaznjavanje trgovanja ljudima, posebno zenama i djecom te Protokol protiv krijumcarenja migranata kopnom, morem i zrakom. Hrvatska je takodjer ratificirala i Konvenciju o pravima djeteta i Fakultativni protokol o prodaji djece, djecjoj prostituciji i djecjoj pornografiji, kao i Konvenciju Vijeca Europe o suzbijanju trgovanja ljudima. Na razini Europske unije Republika Hrvatska ratificirala je Direktivu 2011/36/EU o prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima te zastitu zrtava. Odredbe navedenih medjunarodnih dokumenata ugradjene su u normativni okvir Republike Hrvatske. Drugim rijecima, Republika Hrvatska je u potpunosti riješila zakonodavni i normativni okvir. Nadalje, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske koordinira radom ministarstava, organizacija civilnog društva i drugih tijela koja sudjeluju u sustavu suzbijanja trgovanja ljudima u okviru Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima i Operativnog tima Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima. TakoÄ‘er, Ured na godišnjoj razini izvještava Vladu Republike Hrvatske o provedbi Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima. Ravnatelj Ureda nacionalni je koordinator za suzbijanje trgovanja ljudima te član mreže europskih nacionalnih koordinatora kao i mreže koordinatora Jugoistočne Europe. Ured vodi bazu podataka o identificiranim žrtvama trgovanja ljudima, a 2016. godine identificirano je 30 zrtava (uglavnom hrvatskih drzavljanki), od kojih 11 maloljetnih, 19 punoljetnih, najvise radi seksualnog iskoristavanja, a pocinitelji su uglavnom hrvatski drzavljani. Prošle godine identificirano je 29 zrtava (zrtve su uglavnom muškarci), 14 maloljetnih i 15 punoljetnih, najvise zbog radne eksploatacije, a pocinitelji su drzavljani Republike Hrvatske.

Pomocnica ministrice za demografiju, obitelj, socijalnu politiku i mlade Maja Vucinic Knezevic navodi da postoje cetiri punkta na kojima se djeluje: Zagreb, Split, Osijek i Rijeka. Mobilni timovi u slucaju identifikacije zrtve trgovanja ljudima reagiraju prema vazecem Protokolu. Ministarstvo ima stalnu i dobru suradnju s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. U sustavu socijalne skrbi zrtve trgovanja ljudima mogu koristiti sva prava iz socijalne skrbi (ukljucujuci socijalnu pomoc, materijalnu pomoc, vještacenje i sl.). Osim smjestaja potrebno je omoguciti i razlicite oblike pomoci. Aktivnosti Ministarstva ukljucuju i raspisivanje godisnjeg i trogodisnjeg natjecaja za financiranje ranjivih skupina, a unutar tih natjecaja moze se financirati i skrb o zrtvama trgovanja ljudima.

Marija Juzbasic iz Hrvatskoga Crvenog kriza izvijestila je kako je Hrvatski Crveni kriz od 2002. godine aktivan u podrucju suzbijanja trgovanja ljudima kroz tri segmenta: prevencija i edukacija, izgradnja kapaciteta i direktna pomoć i zaštita. Prevencija i edukacija ukljucuje edukacije nastavnika, trening za trenere za rad s djecom i mladim,a te edukaciju studenata na Studiju socijalnog rada, Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i Policijskoj akademiji, kao i radionice za djecu u vrticima, osnovnim i srednjim skolama. Provode se radionice za ranjive skupine s traziteljima medjunarodne zaštite rizicima, pravima, mjerama opreza, radionice izgradnje zivotnih vjestina, izrada materijala za djecu i odrasle na njihovom jeziku; za starije osobe, za nezaposlene, marginalizirane skupine. Izgradnja kapaciteta ukljucuje izradu smjernica za identifikaciju zrtava medju migrantima u brzom tranzitu, te izradu smjernica za identifikaciju zrtava u zemljama tranzita i odredišta u Europi. Hrvatski Crveni kriz ukljucen je u medjuresornu i medjunarodnu suradnju. Izazov u izgradnji kapaciteta jest nepostojanje indikatora za prepoznavanje zrtava trgovanja ljudima u mješovitome migracijskom kontekstu. Direktna pomoc i zastita ukljucuju: koordinaciju mobilnih timova, vodjenje nacionalnog sklonista, pomoc i podršku u reintegraciji i podrsku pri repatrijaciji. Hrvatski Crveni kriz zrtvama osigurava pomoc i zastitu (24/7) što ukljucuje: siguran smjestaj, psihosocijalnu podrsku, reguliranje boravka, pravno savjetovanje, asistenciju pri pripremi za dobrovoljni sigurni povratak, te reintegraciju. Problemi su: postojanje samo jednog sklonista za odrasle osobe - osobe oba spola smjestene su u jednom sklonistu, premali broj clanova mobilnog tima i nejednaka zastupljenost oba roda u mobilnim timovima.

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavic, koja je zastupala S. M. pred domaćim i Europskim sudom za ljudska prava, pojasnila je kako je S. M. (sluzbeno identificirana zrtva trgovanja ljudima) tuzila Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava zaleci se da je bila zrtva prisilnog seksualnog iskoristavanja kroz prostituciju, a da joj hrvatske institucije nisu pruzile primjerenu zastitu. S. M. se odlucila na postupak u Strasbourgu zbog toga što je vrlo tesko dozivjela odluku nacionalnih sudova. Nije joj se poklonila vjera, a okrivljenik koji je nastavio ciniti slicna kaznena djela, bio je oslobodjen optuzbi. Izgubila je vjeru u sustav i pravdu. Satisfakcija koju ce dobiti od Suda za ljudska prava na nju ce djelovati iscjeljujuce. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu S. M. protiv Hrvatske presudio je da Hrvatska nije provela ucinkovitu istragu podnositeljicinih navoda o trgovini ljudima i iskoristavanju za prostituciju (cl. 4. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

Marijana Senjak, psihologinja i vanjska suradnica Centra za zene zrtve rata ROSA, govorila je ozbiljnim psiholoskim posljedicama koje imaju zrtve trgovanja ljudima, posebno kad se radi o produljenoj i višekratnoj izlozenosti, kao i zlouporabi u ranoj dobi, te kako je nuzna nepristrana, obzirna, strucna, specijalizirana i dugotrajna pomoc i podrska zrtvama, kao i edukacija za policijske sluzbenike, djelatnike drzavnog odvjetnistva, drzavnih institucija i nevladinih udruga o potrebama zrtava.

Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova pojasnio je da je identifikacija zrtava pod ingerencijom tog ministarstva, da se provodi edukacija policijskih sluzbenika i da je najveci problem identifikacija buduci da se indikatori mijenjaju gotovo iz dana u dan. Naveo je i los primjer iz prakse u slucaju evidentnog KD trgovanja ljudima (otac u oglasu prodaje dijete za iznos novca), u postupku je KD prekvalificirano u KD povrede djetetovih prava. Zakljucuje kako prostora za napredak ima, ali se čine enormni napori.

U raspravi koja je uslijedila govorilo se tromosti i sporosti sustava u rješavanju problema, nedovoljnoj empatiji i povjerenju prema zrtvama, diskrepanciji izmedju zakona i dokumenata i sudske prakse, nuznosti interdisciplinarnog pristupa problemu, postojanju predrasuda i stereotipa o pripadnicima razlicitih ranjivih skupina. Velik broj sudionika u raspravi ukazao je na vaznost edukacije o problemu trgovanja ljudima kao i senzibilizacije citavog drustva. Navedeno je kako bi bila potrebna edukacija i za studente psihologije, ali i medicine - buduci da niti svi lijecnici ne znaju prepoznati kada je ozljeda posljedica kaznenog djela. Istaknuta je vaznost medija u pravilnom, pazljivom i ozbiljnom izvjestavanju o ovoj temi te kako je nuzno uloziti vise materijalnih sredstava za rjesavanje ove problematike.

› arhiva novosti