Novosti

19. lipnja je Medjunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u sukobima

19.06.2018. 19. lipnja je Medjunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u sukobima. Opca skupstina Ujedinjenih naroda proglasila je ovaj dan kako bi se podigla svijest javnosti o potrebi da se stane na kraj seksualnom nasilju koje se dogadja za vrijeme oruzanih sukoba te kako bi se iskazala pocast zrtvama seksualnog nasilja i svima onima koji su posvetili svoj zivot sprjecavanju ove vrste nasilja. Ovaj datum izabran je zbog toga sto je na isti datum 2008., Vijece sigurnosti UN-a u rezoluciji 1820 osudilo seksualno nasilje kao taktiku ratovanja i proglasilo ga preprekom u izgradnji mira. Izraz „seksualno nasilje u sukobima" odnosi se na silovanje, seksualno ropstvo, prisilu na trudnocu, prostituciju, pobacaj, prisilnu sterilizaciju, prisilni brak ili bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja slicne tezine proveden protiv zena, muskaraca, djevojcica ili djecaka koji je direktno ili indirektno povezan s nekim sukobom.

Postoji osnovana zabrinutost da se zbog straha i drustvene stigme velika vecina zrtava seksualnog nasilja ne usudi prijaviti ovu vrstu nasilja. Pretpostavlja se da za svaki prijavljeni slucaj silovanja povezanog s nekim sukobom, 10 do 20 slucajeva prodje neprijavljeno.

U Hrvatskoj je Zakon o pravima zrtava seksualnog nasilja u ratu u primjeni od 18.06.2015., od kada je zanemarivo malo napravljeno u obavjestavanju javnosti, posebno prezivjelih o postojanju i svrsi Zakona. Ovaj je Zakon imao za cilj unaprijediti standarde ostvarivanja prava osoba, u najvecem broju zena koje su silovane i seksualno zlostavljane u ratu. Zakonom se, uz ostala prava, osigurala mjesecna financijska podrsku preživjelima te im se dodijelio iznos jednokratnog materijalnog obestecenja kao odgovor na propust drzave i društva u njihovoj zastiti i ostvarivanju prava u proteklih dvadeset godina.

Medjutim diskriminatorna rasprava o cilju i svrsi u procesu donosenja ovog Zakona imala je odbijajuci efekt za zrtve te je posljedica bila da je prijavljen manji broj silovanja/seksualnih zlostavljanja. Zbog nezalijecene traume ili straha da ce u drustvu ili obitelji biti osudjivane i obiljezene, zrtve vrlo cesto sute pa zlocini ostaju neprijavljeni, a pocinitelji nekaznjeni.
Sociološka studija "Procjena broja žrtava seksualnog nasilja tijekom Domovinskog rata na podrucju Republike Hrvatske i optimalni oblici obestecenja i podrsku zrtvama", UNDP, iz prosinca 2013., rabeci vise razlicitih metoda procjene potencijalnog broja slucajeva seksualnog nasilja dosla je do procjene da bi se broj žrtava tezih oblika seksualnog nasilja u Hrvatskoj mogao kretati izmedju 1.500 i 2.200 osoba.

Zbog odbijajuceg efekta prema zrtvama, a prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, od dana stupanja na snagu Zakona, Ministarstvo je zaprimilo ukupno 215 zahtjeva za stjecanje statusa zrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i ostvarivanje prava koja proizlaze iz Zakona. Do kraja 2017., Povjerenstvo je donijelo 212 rjesenja, od toga 132 pozitivnih i 76 negativnih. U 4 predmeta doslo je do obustave upravnog postupka uslijed smrti stranke. Ministarstvo nadalje izvještava da su do kraja 2017. godine ostala nerijesena svega 3 zahtjeva od kojih su 2 zaprimljena krajem 2017.

Navedeni podaci ukazuju da je zahtjeva za stjecanje statusa zrtava seksualnog nasilja podnijelo tek oko 10 posto od procijenjenih zrtava ovog zlocina, od cega je trecina zahtjeva odbijena.

U dijelu odbijenih zahtjeva vidi se daljnja diskriminacija u primjeni zakona jer se pogresno ocjenjuje koje je podrucje Republike Hrvatske bilo pod izravnim oruzanim sukobom, odnosno u uzrocnoj vezi s oruzanim sukobom. Tako se dijelovi teritorija RH koji su bili pod kontinuiranim uzbunama gotovo cijelu kalendarsku godinu ili duze proglasavani dijelovima teritorija koji nisu u izravnim oruzanim sukobima. U jednom takvom slucaju radilo se o gradu koji je bio pod kontinuiranim uzbunama 1261 dan te je na njega baceno vise desetaka tisuca razlicitih ubojitih projektila.

Restriktivna primjena zakona koja nije u vezi sa smislom njegova donosenja, dodatno je udaljila doneseni zakon od osoba u ciju je korist donesena. Zrtve koje su se s povjerenjem obratile nadleznim tijelima, dosle su u situaciju da moraju pokretati sudske postupke ili se obracati ustavnom sudu, sto sigurno nije bio smisao i svrha zakona.

Uz sve spomenuto, u rujnu 2016. nadlezni ministar je iznenada smijenio sestero clanova i petero zamjenika clanova Povjerenstva za zrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. Razrijesene clanice i clanovi u medijima su izrazile ogorcenje nacinom na koji su smijenjeni, jer smatraju da su savjesno i strucno radili svoj posao zbog cega su primili brojne pohvale iz zemlje i inozemstva. Nitko od smijenjenih clanova nije zatražio da ga se na osobni zahtjev ili zbog drugih obveza razrijesi duznosti. Ove cijenjene strucnjakinje i strucnjaci u svom podrucju, s bogatim iskustvom u radu sa zrtvama rata, ratnog silovanja te drugih oblika nasilja, smatraju da su neosnovano i nepravedno smijenjeni te su tri sminjenjene clanice stoga uputile tuzbe nadležnom sudu.

Ostvarenje reparacija osoba koje su prezivjele seksualno nasilje u ratu treba biti praceno i nastojanjem cijeloga drustva u prepoznavanju problema i borbe protiv stigmatizacije i sekundarne viktimizacije osoba koje su prezivjele nasilje i clanova i clanica njihovih obitelji. Preduvjet za ucinkovitu primjenu ovog zakona je informirati javnost o problemu seksualnog nasilja u ratu. Prije svega potrebno je informirati zrtve, a onda sustavnim i zajednickim djelovanjem svih nadleznih institucija, drzavnih tijela i civilnog drustva postici zeljenu razinu pravde i ojacati mogucnost procesuiranja pocinitelja. Bez navedenog nije moguce ostvariti cilj koji je zakonodavac naveo prilikom donosenja samog Zakona a to je da ce "zakonskom zastitom osobama biti omogucena ponovna integracija u drustvo u kojemu ce od stigme „silovanih" preko „zaboravljenih" u drustvu, ojacanom psihosocijalnom i novo uvedenom materijalnom pomoci ponovo steci osjecaj pripadanja, zastite i vjere u sustav."

Sve navedeno upucuje da je potrebno provesti evaluaciju primjene zakona i sustinski ponovno preispitati i poboljsati odnos prema zrtvama silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja u ratu.

› arhiva novosti